Šemsina ispovjedaonica

(Skoro)Sve je istina, svaka sličnost je namjerna

23.02.2008.

Prijatelj

                         Fatu ovih dana muči alergija. Ranije je glavni simptom bila promuklost a sada jak suhi kašalj i svrbež tijela. Pije lijekove i sve što je ikad pročitala da pomaže. Tri noći nije spavala od kašlja. Danas joj bolje , ali svrbež tijela, najviše leđa, ostao. Jutros kad je pošla na tuširanje sjeti se svog pokojnog Prijatelja. Uze sapun za veš, umjesto uobičajenog sapuna, kupke inače ne voli, da li zbog mirisa koji joj izaziva alergiju ili zbog trvdoglavog odbijanja pomodnih stvari, pa makar bile i dobre. Prihvati ona mnoge ali joj treba vremena.

                       Prijatelj je kolega koji je u ratu došao iz Tuzle, gdje je bio penzionisan, u Doboj. Fata do tada radila sve poslove u službi sama, jer su neki kolege dobili otkaz a neki samovoljno otišli. Fata nije imala gdje da ode. Sa dvoje djece se zadesila tu, muž ostao u Sarajevu.  U Doboju joj bili roditelji i brat, pa mislila bolje je tu biti na pola izbjeglica iz Sarajeva, barem u roditeljskoj kući, nego negdje totalna. A opet, nije mogla konsultovati muža u donošenju odluke da ide u svijet sa dvoje male djece, pa ostala. Kolega je bio prilično zatvoren, kad ne bi imao posla stalno bi čitao engleski rječnik. Kad bi Fata predložila da malo pričaju na engleskom, odbijao je, on zna riječi ali mu ne valja izgovor. Zbog njegovog životnog i profesionalnog iskusta, a oba su bila bogata i vrijedna, Fata je voljela s njim razgovarati. Vidjela je da i njemu ti njihovi razgovori gode, ali je njoj prepuštao inicijativu. U pauzi radnog vremena izlazio bi do prodavnice preko puta i često kupovao đirit  (kabaš, sapun za veš). Pita ga Fata,  što če Vam toliki đirit? Kaže,  za sve. Kako za sve. Za kosu, tijelo, veš. Fata ga pogleda, kosa gusta, prosijeda, skroz kratko ošišana, mladalački. Tijelo uspravno, šlank, koža ko u mladića. Nije pušio, volio popiti. Stanovao u stanu kolege, koji su mu dodijelili, a bilo praznih boljih kuća i stanova. Kupovao jorgan, jastuk, bokal, tranzistor i sve neophodne sitnice potrebne jednom samcu, a mogao dobiti otuđene, džaba. Nije htio. Jednom je u razgovoru rekao kako mu je sin  dobrovoljac, došao iz Beograda da "pomogne" u Bosni. Nisu imali nikakvog kontakta a i od ranije se nisu slagali. Možda zato što su se roditelji razveli, ili... Nije imao vijesti od njega kao ni Fata od muža. Fata mu kaže: mi ovdje lijepo sjedimo i pričamo a oni naši se možda gledaju preko nišana. On se blago nasmije. Dobio od nekog bonove za doručak u hotelu Bosna pa svaki dan zove Fatu, da na pauzi idu na doručak. Fata ljubazno odbije, a on kaže, neće ni on ići bez nje. Kad je vidjela da ne razumije, Fata mu kaže. Molim Vas, nemojte me više zvati. Kako biste se osjećali da neko s kraja sale poviče, doktore zašto ste doveli tu balinku ili da mi donese metlu da metem salu. Kaže, ne bi valjda.  Bi, neki dan su kolegi koji je izašao poslije noćne dežure dali metlu da mete ulicu ispred Hitne, reče Fata. Zaćutao je i zamislio se.

                      Jednom je pričao o ženi koju je volio, al' neće da kaže ime. Fata kaže, šaljivo, sigurno je Balinka. Taj joj izraz postao uobičajen u toj sredini. Drugi koega joj objasnio da u tom izrazu nema ništa loše, Balija znači medar. Odgovaralo joj, nije joj se dalo da provjerava. Drugi put je pričao o ocu koji je bio pop. On sam nije bio religiozan, tako je pričao ili bar mislio da je tako. Drugi put bi pričali o knjigama koje su čitali ili bi ga Fata pitala za mišljenje o nekom detalju iz knjige koju čita. On bi knjigu ponio kući, pročitao a onda bi dao mudar komentar. Kada bi granate počele padati, svi bi išli u podrum, sjeli na drvene klupe i čekali da prestane. Fata bi sjedeći odmah zaspala.

Poslije nekoliko godina zvala je telefonom jednu saradnicu a ona dala sušalicu kolegi ne govoreći ko je na vezi. Odmah je prepoznao glas i toliko se derao od radosti da se moglo čuti čitav blok dalje. Zatim ga je poslije osam godina vidjela na autobuskoj stanici, pri dolasku iz Sarajeva u posjetu roditeljima. Pored njega mlađa, lijepa, dotjerana žena. Predstavi jednu drugoj - zvala se Tidža.  Bilo je u prolazu, nije ga uspjela pitati za sina. Njen muž je hvala Bogu bio živ.

                   Prije tri godine joj rekoše da je umro na vikendici, slaveći rođendan sa društvom. Iznenadila se . Nije imao nekih rizika izuzev umjerenog pića i sigurno velike boli koju je pokušavao sakriti. Dugo je osjećala veliku tugu i gubitak. 

Šemsina ispovjedaonica
<< 02/2008 >>
nedponutosricetpetsub
0102
03040506070809
10111213141516
17181920212223
242526272829

MOJI LINKOVI

Šta je sreća ?
''Stvarna i sigurna sreća mnogo više je dar misli i srca nego dar spoljašnjeg svijeta'' Jozef Čapek

Nijedna sreca nije tako velika kao dusevni mir.
Budha

''Prava je tajna sreće u tome da mnogo zahtijevamo od sebe, a vrlo malo od drugih''.
Albert Ginjon

Пре него што кренете
да тражите срећу,
проверите - можда сте
већ срећни. Срећа је
мала, обична и
неупадљива и многи
не умеју да је виде.
Душан Радовић
(1922-1984)



Najljepše u nama
,, Takav je život da čovek često mora da se stidi onoga što je najlepše u njemu i da upravo to sakriva od sveta, pa i od onih koji su mu najbliži.''
Ivo Andrić

Lijep, snažan, bogat, mudar
''Onaj ko nije lijep u dvadesetoj, snažan u tridesetoj, bogat u četrdesetoj i mudar u pedesetoj, nikada neće biti ni lijep, ni snažan , ni bogat, ni mudar.''
Herbert

IZREKE NEKIH MENI DRAGIH LJUDI
Kako sam se nadala, dobro sam se udala.

--------------------------------------

'' Ni đavo nije crn kao što izgleda''

----------------------------------------

''Što u selu vidiš, u sebe se nadaj''

----------------------------------------
''Velik turban, pod njim hodže nema''

MOJI FAVORITI

Broja%u010D posjeta
38859

Powered by Blogger.ba