18. Kompjuteri

Prije više od 20 godina došao drug iz gimnazije, iz Subotice gdje je živio, u naš grad. Sreli se, pozva me da idem s njim u robnu kuću da kupi mali TV za kompjuter! Pođem. Kompjuter čini mi se do tad nisam vidjela. Meni uvijek bili k'o kutije, nehumani , čovjek sjedi, bulji u ekran, kucka, a ne čuje se k'o na staroj pisaćoj mašini. Kad bih kucala na onoj kupljenoj preko oglasa za 50 KM  odjekivalo bi do trećeg sprata. Onda, brat došao iz Njemačke, ponudio kompjuter, mi kupili djeci, trebaće im. Oni se igrali, nešto radili, ja gledala, neću ja. Jednog maja, uhvati me alergija, ne mogu pričati, ne smijem napolje, sin uze da me podučava. Dopade mi se. Ako se pravilno koristi, može biti od velike pomoći a i pravi je drug.  Kažu, knjiga je čovjeku drug. Kompjuter je i veći, zbog interakcije. Ne zna se u čemu je hair .

 

6 komentara

Komentariši