beats by dre cheap

Rođendan i ...

Od kad znam za sebe njegove rođendane smo obilježavali. Sutra mu je osamdeset osmi. Odosmo danas, dan ranije, stotinu pedeset kilometara daleko. Sutra zbog obaveza ne bismo mogli. Poranismo nas četvoro, da ostanemo što duže, jer se isti dan moramo vratiti kući. Kad tamo, sve spremno, čeka. Majka napravila dvije vrste kolača i tri slana jela, po starinski.  Ipak se obradovao torti na kojoj je pisalo sretan rođendan, 88-i, ali se brojevi od šlaga u putu obrisali. Pomislih, možda je tako i bolje.

Dan bijaše lijep, pa poslije ručka predložih da odemo na kafu i sladoled u tržni centar, udaljen nekoliko kilometara, smješten između dva grada, da se malo provoza a znam i da voli sladoled. Prihvati, bi mu drago.

Usput ga pitam, kako se zvao onaj  Rom "Bajro " ( ime sam izmislila ) o kom sam u julu napisala priču. Reče, ne zna. I on kao i ja zna samo prezime, a da sam mu rekla ranije, pitao bi svog vršnjaka. Pitam, je li istina ono što je Bajro pijan govorio, da je rođen u kući bivšeg predsjednika opštine preko puta naše. Kaže jeste, bili su podstanari a otac mu bio kovač. Pitam, je li živ. Kaže, nije. Je li mu živ onaj sin, taksista? Kaže, nije, poginuo.

Pitam za drugu poznatu Romsku porodicu. Kaže, bili su pošteni, živjeli od svog rada. Njihov predak, Salih, poslije Austrougarske, za vrijeme Kraljevine SHS ( Kraljevina Srba ,Hrvata i Slovenaca) a kasnije i za vrijeme Stare Jugoslavije bio prvi  ovlašteni treger ( nosač), koji je pristiglim putnicima prevozio i nosio prtljag od stere željezničke stanice do hotela Griz.  Na kaputu je imao ovalnu metalnu pločicu sa brojem jedan. To je pričao sa tolikom ozbiljnošču i poštovanjem, da sam pomislila kako je to bilo veliko zvanje i nije ga bilo lako postići.

Još mi dade sliku svog i majčinog rahmetli oca, da ih uramim i čuvam jednu pored druge.

Bi nam žao kad krenusmo kući.

Šemsina ispovjedaonica
http://supersemsa.blogger.ba
10/02/2008 22:00